Gibson Les Paul Standard
Gibson Les Paul Standard
Dakle radi se o jednoj od najpoznatijih gitara-Gibson Les Paul. Osim Standarda postoje i drugi modeli (npr. Studio, Classic, Supreme...) i finish (alpine white, heritage cherry sunburst, trans amber...)
Oni se razlikuju najviše u drvu od kojeg su rađeni (tj. kvaliteti drva- AA, AAA i sl.) i pick-upovima, ali i u još nekim sitnim detaljima.
Ajmo sad na standardnu proceduru:
IZRADA:
Les Paul Standard je izrađen od: tijelo-mahagonij, vrat-mahagonij, gornji dio tijela-javor (carved maple top) i fretboard-rosewood (tj. palisandrovina).
Gitara se izrađuje najvećim djelom ručno tako da ne postoje 2 potpuno identična Les Paula.
Tijelo je tipa single cutaway tj. ima jedan "prorez" na tijelu.
Inlay je trapezoidni.
Vrat je set-in a ne bolt-on (jednostavnije rečeno zaljepljen a ne zašarafljen) što daje nešto jači sustain. Sva izrada je odlična i napravljena bez greške (kao npr. tragovi ljepila kod inlaya ili loše ljepljenje vrata i slično).
ERGONOMIJA:
Gitara je poprilično teška (ja imam Les Paul iz 2005., a u 2006. su počeli olakšavat Standarde malo). To će nekome smetati ali ja sam se već navikao. Taj se problem da riješiti sa malo širim remenom.
U sjedećoj poziciji također se treba priviknuti zato što je težište gitare u doljnjem dijelu pa će u početku padati ali sve se to navikne u tjedan dana tako da poslije nije problem.
Vrat je meni jako ugodan u ruci. Postoje 2 profila vrata: `50 i `60 style. `50 je deblji i okrugliji a `60 je tanji i plosnatiji. Ja osobno imam `60 style.
Još samo jedna stvar bi mogla nekom smetati, a to je taj single cutaway i gitara koja je deblja pa zato će nekome u početku biti malo teže svirati više note. Napominjem malo teže.
To nisam naveo kao mane zato što nije nekakav nedostatak nego samo stvar navike. Kad se jednom naviknete teško ćete se odvojiti od te gitare.
HARDWARE:
Les Paul nema ni tremolo ni floyd. Ima tune-o-matic bridge. Intoniranje je najmanji problem na tome bridge-u. Također bi jako pohvalio mašinice koje jako dobro i dugo drže štim. Čak i uz divljanje i puno bendanja žica, štim će držati duže od većine gitara sa "normalnim" bridge-om.
Na sveukupni hardware nemam niti jednu zamjerku već same pohvale.
ZVUK:
Zvuk je strašno bogat.
Pomoću 2 volume i 2 tone knoba ("kotačića") se može dobiti velik spektar "boja" zvukova.
Les Paul ima dva Burstbucker Pro humbuckera i 3-way switch. Ti humbuckeri imaju veoma jak output. Pozicije za hum-ove su: bridge, bridge-neck i neck.
O zvuku ne mogu govoriti previše objektivno zato što je to ipak osobno mišljenje kakav zvuk kome odgovara. Ponavljam može se dobiti velik spektar zvukova.
Zbog ranije spomenutog set-in necka, gitara ima jak sustain.
Les Paul se jednostavno mora probat, a onda gitara sama pjeva.
Opće poznata svar je da ne postoji gitara za metal ni za blues ni nešto treće. Na ovoj gitari ja sviram i blues i rock pa čak i shred i odlično zvuči.
Ukratko-to se mora isprobat.
ZAKLJUČAK:
Sada dolazim do jedine prave mane ove gitare-cijena.
Ona naime iznosi ovisno o modelu, od cca 2000 km za LP Studio pa do 4000-5000 km za Standard i ostale modele.
Ali svaka marka plaćena za tu gitaru se isplati.
Kao što sam Gibson kaže: "Kupnja Gibson gitare je doživotna investicija"
